Novitet "Švicarska lopta" ("Swiss ball") razvio je 1963. godine Aquilino Cosani, talijanski proizvođač plastike. Lopta, tada poznata kao "Pezzi lopta", isprva se koristila za liječenje novorođenčadi u Švicarskoj, te kasnije u fizikalnoj terapiji odraslih, da bi danas svjedočili njenoj primjeni od fizikalne terapije, do profesionalnog sporta i rekreacije. Pronalazimo je i pod raznim drugim nazivima: pilates lopta, švicarska lopta, balans lopta, Pezzi lopta, fitness lopta, physioball, exercise ball, fit ball, gym ball, no svi ti nazivi čine isti rekvizit.

 U razredu veći dio vremena sjedimo, sve je veći broj djece s nekim „problemom“ kralježnice, bilo to loše držanje ili pak već postojeći manji deformiteti koji zahtijevaju terapijsku korekciju. Poznato je da sjedeći provodimo veći dio dana – u školi ili ispred televizora, računala, na druženjima, kod kuće, što nas svrstava u rizičnu skupinu sklonu obolijevanju od dijabetesa, pretilosti, pa sve do srčanih tegoba. Zašto ne spriječiti da ne bismo morali liječiti? Poticaj sam dodatno dobila, sasvim slučajno od specijalista fizijatra kojem sam ispričala svoju namjeru. Njegove su riječi na kraju konzultacije bile: “Bravo! Nabavite ih što prije.“

 Eto razloga radi kojega sam predložila roditeljima da samo malo razmisle o mogućnosti korištenja pilates lopti i u učionici. Djeca su nam sve živahnija, često se ljuljaju na stolicama, podmeću noge te nepravilno sjede na stolicama, gube koncentraciju koja je potrebna za rad. Sve su to bili vrlo jaki argumenti i roditelji nisu puno razmišljali, složili su se i nabavili smo lopte. Posudili smo dvije veličine kako bismo odredili pravu veličinu i točan broj, sjedili su nekoliko dana izmjenjujući se na loptama, prilagođavali se, održavali ravnotežu, smirivali se jer je na lopti trebalo pisati, crtati, slikati, sve ono što se radi i na stolici. Iznenadili su i mene jer su to odradili vrlo ozbiljno, lopte nisu škripale, nisu poskakivali na njima za vrijeme nastavnog sata.

 Upoznala sam učenike s problemima koji se mogu pojaviti na samom početku (umor i otežano održavanje ravnoteže) te je dogovoreno da sami zamijene loptu stolicom kada im bude dosta sjedenja na lopti. Djeca su naravno razuvjeravala da to neće biti potrebno, međutim pokazalo se da doista mogu sjediti jedan sat, uzmu malo predaha na stolici, ponovo uzmu loptu i to odlično funkcionira. Lopte su djelovale i na bolje raspoloženje, veću koncentraciju za vrijeme sata, veću učinkovitost u učenju i obavljanju zadataka. U početku bilo je i migoljenja, škripanja, struganja, poskakivanja jer sve je to bilo novo, zanimljivo i trebao je istražiti svaki pokret na svojoj lopti. Zanimljivo je da smo i sat TZK odradili na loptama pri čemu su i sami bili vrlo uključeni i kreativni te smišljali vježbe jer su zaključili da se svašta s njima i na njima može vježbati.

I da, za kraj vrlo važna činjenica: i učiteljica ima svoju loptu. Ona je na lopti, sjedi i vježba uz svoje učenike. Mi od sada možemo reći malo promijenjenu, poznatu izreku:

Sjednimo na loptu!

Tekst pripremila učiteljica Elena Brajković