BOJANA MEANDŽIJA

         Svako dijete ima svoje drugačije djetinjstvo, ali djeca koja dožive rat imaju identično – to je djetinjstvo u kojem moraju odrasti, u kojem se moraju prestati igrati, u kojem moraju u samo jednom trenu postati odrasli ljudi jer im neki zločesti ljudi oduzimaju pravo na igru.

Bojana Meandžija, autorica romana „Trči! Ne čekaj me…“, nedavno je privukla pažnju književnim djelom za mlade o tužnim 90-tim godinama na ovim prostorima, iz perspektive jednog djeteta koje ne razumije što se događa oko njega. 

     Razgovor s autoricom možda vas dodatno potakne, da uzmete u ruke ovu emotivnu i snažnu knjigu napisanu iz dječje perspektive, drugačiju od svega što smo imali prilike čitati o ratnim zbivanjima.

      Bojana je djevojčica koja odrasta u Karlovcu, a umjesto da svoje tinejdžerske godine provede na način kako to rade njezini vršnjaci danas, ratna zbivanja natjerat će ju na višegodišnji boravak u podrumu i odrastanje koje se moralo dogodilo u trenutku kad prva granata pada na njen grad. Ipak, u njezinoj ispovijesti nema mržnje, prozivanja, nema „drugih“ naroda i neprijatelja, samo pitanje – zašto rat?