U zgradi Općine Lupoglav pripremila je malu izložbu i sjećanjima je odvela učenike u doba svoje mladosti. Sačuvala je kolekciju od stotinjak pisama i razglednica iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Pročitala je sadržaj prvog ljubavnog pisma, pojedinih razglednica i dočarala nekadašnje skromne uvjete komunikacije na daljinu. Nije bilo tehnoloških izuma kao danas. Ljudi nisu imali ni fiksne, a kamoli mobilne telefone. Snalazili su se i nije im ni u primisli bilo neko novo „čudo“ poput interneta. 

Pisala i slala su se pisma, iščekivao dolazak poštara, brojilo se dane…

Razlikovalo se službeno, prijateljsko, rodbinsko i ljubavno pismo.

Ah, ta ljubav…Raznolika su bila izdanja. Mladima su se sviđala u boji s ljubavnim motivima.

Djeca su pozorno razgledavala, čitala izloške te komentirala količinu napisanog.

Sva ta pisma upućena su međusobno jednoj djevojci i jednom mladiću. Oni su bili ljubavni, zatim i bračni par, a danas već umirovljenici.

Sve to zbivalo se prije četrdesetak godina…a ljubav traje i nadalje…

Sretan im 14. veljače!

Zahvaljujemo vlasnici svojevrsnog hobija na zanimljivom susretu.