Svi prvaši naše škole, rano ujutro okupili su se u učionici, ugodno se smjestili i uz pjesmu i smijeh družili se s knjižničarkom.

Čitala se jedna poduža basna u stihu Dijane Meyer Sarajlije. Učenici su otkrili što to mravi znaju o ljubavi, kako se 'Prase koje je mislio samo na se' promijenilo zaljubivši se u cvijet i kako je uopće to i moguće? No, dosjetili smo se. Ljubav je nepredvidiva i ne moramo je razumjeti – već osjećati .

Učenici su recitirali pjesme koje i sami znaju, a posebno nas je razveselila pjesmica koju nam je izrecitirala nova učenica Mila i to na makedonskom jeziku!

Nakon pjesničkog jutra, učenici su se otišli dobro najesti u školskoj kuhinji, kako bi dan mogli nastaviti u prigodnom tonu. Pješačenjem u prirodi sa svojim učiteljicama i doživljavanjem proljeća svim mogućim osjetilima.

Zna se da je kretanje izuzetno važno, a još kad se ono odvija u prirodi – nema ljepšeg i zdravijeg.

Proljeće je svakako dočekano sa širokim osmjehom – kako na licu, tako i u srcu .