Još jedan fićuk!

I još jedan!

Vlak jurnu najvećom snagom. Vrisnuše đaci u vagonu. Oni na prozoru i ne vide polja. Ne vide ni nebo sa zvijezdama i mjesecom. Jure bijelim tunelom kroz snijeg. Sipa se suhi snijeg preko vagona. Zatrpat će čitav vlak.

Opet fićuk dug i žalostan.

Ledene svijeće vise po rubovima kao čipke. Opet fićuk stroja. Vlak najvećom snagom jurnu i zabi se u snježni nanos.

(Vlak u snijegu, Mato Lovrak)