Italija se nalazi na Apeninskom poluoutoku u južnoj Europi. Od ostatka kontinenta je odvojena Alpama na kojima graniči sa Francuskom, Švicarskom, Austrijom i Slovenijom, a ima i kratku morsku granicu s Hrvatskom. Na samom Apeninskom poluotoku nalaze se i dvije male državice San Marino i Vatikan koje su u potpunosti okružene teritorijem Italije. Glavni grad Italije je Rim, grad poznat po brojnim znamenitostima iz prošlosti pogotovo iz razdoblja antičkog Rimskog Carstva (spomenimo samo Koloseum).  Službeni jezik je talijanski. Država je nacionalno homogena (91,5% stanovništva su Talijani), ali u njoj žive i pripadnici brojnih drugih naroda – prvenstveno ekonomski migranti (najviše Rumunji). Udio nacionalnih manjina je malen, a čine ga pripadnici naroda susjednih država koji žive u graničnim područjima. U središnjem dijelu Italije, u pokrajini Molise živi i mala zajednica potomaka hrvatskog stanovništva koji su se tamo naselili u vrijeme osmanskih ratova u Hrvatskoj.

U Italiji se geografski jasno izdvajaju tri cjeline – Alpe na sjeveru, podno njih plodna Padska nizina te planinski lanac Apenina koji čini okosnicu istoimenog poluotoka. Italiji pripadaju i dva velika sredozemna otoka: Sicilija i Sardinija. Vezano uz to u Italiji su prisutna i različita klimatska obilježja – snježno-šumska klima u višim predjelima Alpa, umjereno topla vlažna klima na sjeveru države i višim predjelima Apenina te sredozemna klima na jugu, u priobalju i na otocima.

Italija je jedna o šest država koje su oformile Europsku organizaciju za ugljen i čelik koja će s vremenom evoluirati u Europsku Uniju što ju čini jednom od osnivačica EU. Iako tek 13. u svijetu prema ukupnom BDP-u Italija je članica elitne gospodarske organizacije G7 koju uz Italiju čine još SAD, Kanada, UK, Francuska, Njemačka i Japan. Snagom svoga gospodarstva privlači brojne migrante iz različitih dijelova svijeta, ali i dnevne migrante iz pograničnih područja, pa tako i dio stanovnika iz Istre svakodnevno odlazi na posao u Italiju. Unutar Italije postoje vrlo velike razlike u stupnju razvijenosti između bogatog sjevera na kojemu se nalaze središta gospodarskih aktivnosti (Torino, Milano, Genova) i siromašnog juga koji je korisnik državnih subvencija i fondova EU.

Od propasti Rimskoga Carstva kojemu je Italija bila jezgra na Apeninskom poluotoku nije postojala jedinstvena državna organizacija već je prostor tokom srednjeg i novog vijeka bio rascjepkan na manje države kojih je početkom 19. st. bilo desetak. Takav povijesni razvoj rezultirao je i razvojem većeg broja glavnih gradova, pa je u Italiji i danas prisutna policentrična urbana struktura, odnosno niti jedan grad ne odskače svojom veličinom i važnošću. Nacionalno ujedinjenje talijanskih država u Kraljevinu Italiju ostvareno je 1861., a dovršeno priključivanjem Venecije 1866. i Rima s okolicom (koji je do tada bio pod upravom pape) 1870. godine.

Verona

Bologna

Firenca

Talijani se diče znanstvenim i kulturnim dosezima svojih sunarodnjaka te Italiju smatraju državom kulture i umjetnosti – neki od najpoznatijih na tom dugom popisu su Leonardo da Vinci, Michelangello Buonnarotti, Guiseppe Verdi, Giacomo Puccini, Galileo Gallilei i mnogi drugi. Posebnu strast gaje prema nogometu te se s 4 osvojena svjetska prvenstva (po čemu su oni i Nijemci na drugom mjestu nakon Brazila) s pravom smatraju jednom od najuspješnijih nogometnih nacija.

Talijani se smatraju se modno osviještenima te veliku pažnju polažu vanjskom izgledu. Talijanska nacionalna kuhinja je globalno prepoznatljiva zahvaljujući pizzama, lazanjama i tjestenini. Od pića su u Italiji najpopularniji vino i kava (najčešće esspresso koji se pije s nogu). Uz hranu prepoznatljivi simboli Italije su i venecijanske gondole i maske, modni detalji, automobili te reprezentativne građevine poput Koloseuma i kosog tornja iz Pise.

Interesantne činjenice