Finska je država na sjeveru Europe i jedna je od Skandinavskih država (uz Švedsku i Norvešku). Najpoznatije i najprepoznatljivije obilježje Finske su brojna jezera po kojima je dobila nadimak „zemlja tisuću jezera“ no taj nadimak zavarava, naime u Finskoj nema tisuću jezera - ima ih preko 188 000. Najveće od njih je Saimaa koje je površinom četvrto najveće jezero u Europi no zbog vrlo razvedene obale ne ostavlja takav dojam, a ponekad se pojedini dijelovi tog jezera navode kao samostalna jezera jer su s ostatkom povezani samo vrlo uskim prolazima. Uz Norvešku na samom sjeveru i Švedsku na zapadu Finska na kopnu graniči s Rusijom na istoku a s Estonijom koja se nalazi južno ima morsku granicu u Finskom zaljevu. U toj sjevernoj državi prevladavaju hladnije klime poput snježno šumske i klime tundre što nije neobično s obzirom da se dio države nalazi unutar polarnog kruga odnosno sjeverno od sjeverne polarnice – najsjevernija točka Finske nalazi se na oko 70° sjeverne geografske širine, a najjužnija na oko 60° sjeverne geografske širine. Zbog takvog sjevernog smještaja u Finskoj su prisutne dvije fascinantne geografske pojave - polarna svjetlost do koje dolazi pri susretu  sunčevog elektromagnetskog zračenja sa Zemljinom atmosferom te polarni dan odnosno polarna noć koji se javljaju zbog nagnutosti Zemljine osi na ravninu ekliptike i Zemljine revolucije oko Sunca. Tako u Helsinkiju, glavnom gradu Finske koji se nalazi na samom jugu države (dakle oko 60°s.g.š.) dan ljeti traje oko 19 sati, a noć samo 5 sati dok je zimi obrnuto.

Tipični finski krajolik – jezera i šume

Povijest naseljenosti Finske seže najmanje u 9. tisućljeće pr. Kr. (moguće i znatno ranije, ali za to nema definitivnih dokaza), ali unatoč dugotrajnoj naseljenosti toga prostora u Finskoj nije došlo do nastanka državnih organizacija sve do 20. st. Oštra klima i ograničeni resursi omogućavali su naseljavanje prostora Finske samo pokretljivim nomadskim narodima, a Finska je i danas domovina najbrojnije zajednice Saama (Laponaca) u Europi. Iz toga vremena potječu i najstariji dijelovi epa „Kalevala“ koji je u stvari kompilacija usmenih tradicija i poezije o finskoj mitologiji nastala u 19.st. – taj je ep bio jedan od glavnih izvora inspiracije za J. R. R. Tolkiena pri stvaranju njegovih priča o Međuzemlju kao i za vilenjački jezik. Prve organizirane države na ovom prostoru bile su one stranih osvajača prvo Šveđana koji su vladali Finskom od 12. do 18. st., a zatim Ruskog carstva koji su je preoteli Šveđanima i vladali tim prostorom od Oktobarske revolucije i propasti carstva 1917. te postanka samostalne finske države.

Helsinki – glavni grad Finske

Finski jezik pripada ugro-finskoj skupini jezika i jedan je od rijetkih koji europskih jezika koji nije indoeuropski. Toj skupini jezika pripadaju još mađarski i estonski. Drugi službeni jezik Finske je švedski što je posljedica višestoljetne Švedske vladavine. Između te dvije države postoji teritorijalni spor oko Ålandskih otoka koji se nalaze u Baltičkom moru na pola puta između dviju država – naime otoci teritorijalno pripadaju Finskoj, ali na njima živi gotovo isključivo švedsko stanovništvo. Danas je Finska jedna od najrazvijenijih europskih država čije se stanovništvu ubraja među najbogatije, ali i najobrazovanije u Europi i svijetu. Temelj gospodarstva je razvoj suvremenih i inovativnih tehnologija, a najbolji primjer za to je Nokia – tvrtka koja je počela sa proizvodnjom papira, da bi preko mobitela došla do projektiranja iznimno kompleksnih i sofisticiranih tehnoloških sustava.

Zabavne činjenice