Učenike je upoznala s japanskom svakodnevicom i primjenom visoke tehnologije koja je prisutna na svakom koraku, opisala navikavanje na život s čestim potresima, objasnila je razliku između različitih vrsta tradicionalnih jela, govorila je o kulturi, običajima i tradiciji, pokazala je kako se treba nakloniti u različitim situacijama i kako se klanjati pred kojim osobama.

No ono što je privuklo najviše pažnje učenika bio je opis školskog sustava i života u japanskim školama. Osmaši su tako saznali da se u Japanu prijemni ispiti pišu nekoliko puta kroz obrazovanje - pri prijelazu iz nižih u više razrede, iz viših razreda u srednju školu, te iz srednje škole na fakultet. Učenici su ostali iznenađeni saznanjem da japanski učenici gotovo da nemaju slobodnog vremena u danu koji je u potpunosti podređen školi, treninzima, izvannastavnim aktivnostima, učenju i pisanju zadaće te po potrebi dodatnim satima nastave. Neke od neobičnosti japanskih škola su ne samo uniforme koje nose učenici, već i pravila po kojim svi trebaju imati iste ili slične frizure, a nakit, šminkanje i bojanje kose nisu dopušteni kako se nitko ne bi isticao, a u slučaju da netko prirodno ima svijetlu kosu (npr. dijete iz miješanog japansko-europskog braka) tada se očekuje da se takva kosa oboji u tamnu boju. Japanske su škole specifične i po tome što u njima nema zaposlenih spremačica, a čišćenje školskih prostorija obavaljaju učenici redari nakon nastave, dok u generalnom čišćenju škole i uređenju okoliša par puta godišnje sudjeluju svi učenici.

Osmaši su sa zanimanjem pratili predavanje te pokazali interes i aktivno se uključivali odgovarajući na postavljena pitanja, pa smo s magistrom Matikom, kojom se i ovim putem zahvaljujemo za susretljivost i suradnju, dogovorili nastavak suradnje i sljedećih godina.