Bojana Meandžija napisala je svoj autobiografski roman pod naslovom
Trči! Ne čekaj me... sa šesnaest godina u vlažnim prostorijama atomskog skloništa
za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj. Prve rečenice romana zapisivala je u
sitnim, noćnim satima na drvenim letvicama drvarnice dok su tišinu narušavale
detonacije granata. Zapisi na letvicama, unatoč odmaklom vremenu, stoje i danas.
Ovo je priča o odrastanju mlade osobe u uvjetima u kojima je svaki trenutak života
posebno dragocjen, no okružena brigom i ljubavlju svojih roditelja i cijele obitelji
djevojčica dolazi do spoznaje da na ovom, često okrutnom svijetu, uvijek ima ljudi koji
znaju pružiti ruku kad je to najpotrebnije.
Hvala Bojani što nam je približila svoju priču na koju nitko od nas nije ostao
ravnodušan…

Knjižničarka Loreta Oroš