U zbornik radova "Kako ča zvoni va Žminje" 2024. uvrštene su ove pjesme naših pjesnika: 

Val

Svaki val, svaki valić,

svaka kapja moru...

sjaji ka sunce

ča napušta zoru.

Kad val ude u stinu,

pa se rashiti,

nič lipje u životu 

nećete vidit.

A zvečer kad sunce

takne more,

i val se digne...

Nisan moga ni 

pensati

da anđeli takovu

lipotu

moru spensati.

Dominik Bertoša, 6. r.

Istra ni samo u Istri

Istra ni samo u Istri!

Istra je po cilemu svitu.

Svud di greš ćeš nas nać.

Svuderi nas ima!

Pitate se zač? Kako?

Lako!

Aš svi smo mi njena dica.

Svuderi nas ima!

Mihael Kaligari, 4.r.

MOJE SELO

Moje mićo selo

na brdu stoji

i okoli sebe, voćke broji.

Svako lito bude fešta od fruti

Pokle nje su svi judi štuti.

Po zimi nan morete doć u Kolejane,

morete doć pogledat i maškare napiturane.

A pokle svih tih feštah,

ku ćete nać svoj mir,

slobodno dojdite u moj Kaldir.

Carlo Paladin, 4. r.

NOGOMET

Ko mi ča gre u životu,

To je da znan štabelo udrit balotu.

Ne mi se da vadit,

pak se mama zna jadit,

a znamo se i svadit.

Kad bi barem libri bili okrugli

da hi moren balotat,

forši bin ča riva i zapoštat!

Alan Drndić, 4. r.

Za državnu smotru LiDraNo 2024. predložena je pjesma Dominika Bertoše, 6. r.:

Moji brigi

Od Kandiera do moje 

hiže je dolina

u kojoj potok je

ka isklesan od stine.

Nigder ne ravnice,

kadi god se ubrnen

brige vidin

i svaki dan njin se

divin.

Malo zgoron, malo

zdolon,

malo livo, malo

desno.

Na svaken putu vajk

je tisno.

Zemja je trda, a na

suhoj buri

i dub se mrda.

Brigi moji,

kadi god da gren,

zabit vas neću

aš ste mi dali veliku

sriću.

Na školskom LiDraNu pohvaljen je i recitator Alan Drndić iz 4. r. sa vlastitom pjesmom "Moja bičikleta".  Hvala svim recitatorima i pjesnicima te njihovim mentorima (one znaju tko su ).

Učenica Debora Bertoša recitira pjesmu svog vršnjaka,Carla Paladina iz 4.r.

U 8. broju Smiba, travanj 2024., objavljen je sastavak o proljeću učenice 4. r., Debore Bertoša:

PROLJEĆE

          Proljeće mi je drugo po redu najdraže godišnje doba. Veseli me njegov dolazak samim time jer dani postaju duži pa imam više vremena za igru, druženje i hobije u prirodi.

          Vrijeme je promjenjivo, od snijega pa sve do vrućih dana. Kada pada kiša najčešće čitam knjigu ili gledam kroz prozor. Prstom pratim utrku kapljica po staklu. Kroz prozor promatram naše voćke kako polako oblače svoje zelene, bijele i roza haljine. Izgledaju poput balerina. Trava ispod njih je sve zelenija, a na dodir mekana i bujna. U travi se bijele tratinčice i žute maslačci, a ljubice mirišu i privlače kukce. Brojni kukci pak privlače ptice selice i ostale životinje koje ih vole jesti. Prava proljetna gozba. A za mene, prava je gozba okus crvenih, slatkih jagoda i  trešanja. Čak se i ptičice u krošnjama svađaju oko njih. Obožavam sve te mirise, okuse, boje i zvukove proljeća.

          Zapravo, kada malo bolje razmislim, volim proljeće i zato što stiže kraj školske godine. Polako stiže moje najomiljenije godišnje doba – ljeto. Znam da se bliže brojne igre, zabava i šetnje tijekom ljetnih praznika.

Debora Bertoša, 4.r.