Ekskurzija učenika 8. razreda u Italiju

Toga rujanskog jutra došao je dugo očekivani dan naše ekskurzije u Italiju. Krenuli smo u ranim jutarnjim satima, ali nismo bili pospani. Ispred nas je bio dugačak put od sedam sati, no mi smo taj put uz pjesme i šale učinili zabavnim te se činilo da je prošao u trenu. Prva postaja našega puta bio je San Marino. Put do jedne od najmanjih država svijeta vodio je zavojitim cestama, međutim pogled s vrha vrijedio je! Ispred nas se pružio prekrasan pogled na tu malu, brdovitu državu. Put smo nastavili prema „Italiji u minijaturi“ - bilo je čudno cijelu Italiju vidjeti u tek nekoliko koraka, na jednom malom mjestu. U tom istom parku nalazile su se vožnje u kojima smo svi najviše uživali. Navečer smo stigli u slikoviti grad Rimini kojega smo malo razgledali, a potom krenuli u hotel gdje smo večerali. Drugi, i svima možda najzabavniji dan proveli smo u Gardalandu. Dolaskom ispred parka fotografirali  smo se, a učiteljica nam je podijelila karte za ulazak. Čim smo ušli krenuo je adrenalin i veselje.  Zabavljali smo se na mnogim vožnjama, nekim velikima i pomalo strašnima, ali i onima manje uzbudljivim. Nakon cjelodnevne zabave u Gardalandu bilo je vrijeme za polazak prema hotelu u kojem smo večerali i otišli odmoriti kako posljednji dan ne bismo bili umorni. Treći i posljednji dan posjetili smo Park Natura Viva u kojem smo vidjeli mnoge životinje koje su nam oduzele dah. Prvi dio safari parka razgledali smo iz autobusa, a drugi šetajući dijelovima parka podijeljenim po kontinentima. U parku smo i ručali te krenuli prema Veneciji. Posljednje mjesto koje smo posjetili u Italiji bila je Venecija, grad na vodi. Ipak, prije Venecije zaustavili smo se u tvornici stakla Murano gdje smo vidjeli kako oni proizvode svoje predivne proizvode od stakla. Razgledali smo Trg svetog Marka, prešli smo preko Mosta uzdisaja i Rialta. Odlazak iz Venecije označio je kraj naše ekskurzije.

Ovo ćemo iskustvo pamtiti cijeli život, a putopis završiti riječima poznatog pisca Meše Selimovića: “Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti, ni izgubiti, niti mi ih neko može ukrasti.”
Nama će ovo putovanje zauvijek ostati jedna velika uspomena.

Tekst: članice Literarne grupe