Terenska nastava je započela šetnjom kroz selo Brgudac u kojem su se učenici upoznali s njegovom ulogom u antifašističkom pokretu u II. svjetskom ratu te s a stradanjima njegovih stanovnika. Sam uspon do izvora i planinarskog doma na Koritima je trajao 45 min. Nakon što smo se odmorili, marendali i smjestili u dom krenuli smo na pješačenje do Velikog Planika, najvišeg vrha Ćićarije (1272 m) do kojeg su neki došli trčeći, neki pjevajući, a neki polako, uživajući u prirodi. Pitanje "koliko još?" se čak i nije čulo toliko često, dapače - nekima se pješačenje toliko svidjelo da su odlučili sami dodatno istraživati nove i nepoznate puteve. Po povratku u dom učenici su se prihvatili priprema za boravak i sve poslove prema dogovoru sami odrađivali - donošenje vode s izvora, cijepanje drva, loženje peći u domu i održavanje vatre na vanjskom ognjištu, metenje, postavljanje stolova, priprema večere (ćevapi i za desert palačinke) te naknadno održavanje čistoće prostorija i pranje suđa. Posla je bilo za mnoge, ali je bilo i dovoljno slobodnog vremena za sve. Nakon večere učenici su se družili uz vatru na vanjskom ognjištu, slušali glazbu i zabavljali se do 23 sata kada smo se svi povukli na spavanje.

Drugi dan je započeo buđenjem u 7:30, jutarnjom higijenom i zajedničkim doručkom, a nakon što su stolovi počišćeni i suđe oprano izvađene su bilježnice i školski pribor. Učenici su podijeljeni u grupe te su dobili upute za rad i rješavanje zadataka. Zadatci su se sastojali od:

• mjerenja i računanja na topografskim kartama
• obrade prikupljenih podataka i grafičkog prikaza statističkih podataka o demografiji Brgudca
• orijentacijskog kretanja – potraga za blagom (unaprijed skriveni slatkiši) uz GPS
• dežurstvo u domu – priprema namirnica za ručak, donošenje vode s uzvora, održavanje čistoće doma i okoliša…

Dok su se grupe rotirale i radile zadatke učitelji su koordinirali aktivnosti i kuhali ručak (grah s kobasicama). Kada su svi zadatci bili odrađeni i predani, a grah skuhan i ostavljen da se hladi otišli smo na kratki uspon na obližnji Brajkov vrh koji se izdiže nad samim izvorom i s kojega puca predivan pogled na okolicu. Ručak je prema planu bio u 13 sati te smo nakon kratkog odmora napunili boce izvorskom vodom, naprtili ruksake na leđa i uputili se na dvosatno pješačenje do Lupoglava u kojem smo se ukrcali na vlak do Sv. Petra u Šumi.

Rezultat?

35 – 40 000 koraka ili nekih 20+ kilometara i bolni tabani, ali osmjesi na licima i predivno iskustvo koje još dugo neće izblijediti iz sjećanja. Osim toga sami provjerite kako nam je bilo na priloženim fotografijama.