Raspoloženje je bilo lijepo, a energije za daleki put bilo je dovoljno. Nakon okupljanja u dogovoreno vrijeme (na terensku nastavu krenulo se s PŠ Karojba i PŠ Motovun), otputovali smo u Senj. Vrijeme je bilo tmurno i vlažno, ali kiše nije bilo, što je bilo vrlo važno zbog same destinacije na koju smo se uputili. U Senju je puhala velika bura, vjetar koji je proslavio ovaj grad. Ekipa je jedva ostajala stajati na nogama, a neki su doslovno i na nekoliko sekundi „odlepršali“. S obzirom da nitko nije bio naviknut na ovakvu žestinu puhanja, provjerili smo trenutnu prognozu i uvjerili se da bura puše čak 185 kilometara na sat. Ipak smo odlučili predahnuti pola sata na otvorenom ispred Kule Nehaj prije nego ju upoznamo, malo se fotografirati za uspomenu te doživjeti pravi senjski ugođaj. U Kuli smo odslušali predavanje o njenoj povijesti te povijesti grada i Senjana, nakon čega smo obišli unutrašnjost. Terasa kule ostala nam je zatvorena jer je zbog vjetra bio preveliki rizik izaći van.

Sljedeća destinacija bila su Plitvička jezera. Nakon veselog putovanja autobusom, stigli smo. I tu smo se uvjerili koliko je klima na udaljenim mjestima drugačija od naše, istarske. Plitvice su bile hladne, vlažne i maglovite te smo morali u obilazak alternativnim putem zbog toga što je jedan dio parka bio poplavljen. Bez obzira na to, oduševljenje izvanrednim ljepotama ovoga dijela domovine nije izostalo. Nekoliko smo sati proveli u ugodnoj šetnji i razgledavanju jezera te smo se u kasnim poslijepodnevnim satima zaputili prema Istri, malo umorni, ali veseli i zadovoljni.