Zanimljivo je da smo Motovun ostavili bez ijednog sladoleda! Jedina trgovina koja ih je nudila imala ih točno onoliko koliko je bilo i nas . Fino se osladivši, spustili smo se do motovunske Područne škole.

Učiteljice PŠ Motovun dočekale su nas izrazito srdačno te nas provele po svim prostorijama škole. Bila je to prilika da se djeca podruže sa svojim vršnjacima, ali i da učiteljice razmjene iskustva vezana uz rad i sam prostor škole.

Potom je uslijedio nešto svečaniji doček.

Okupili smo se u školskoj dvorani gdje je bio priređen poseban program dobrodošlice. Četvrti nam je razred predstavio grad Motovun sa svim njegovim zanimljivostima, drugaši su na vrlo simpatičan način izveli poznatu pjesmu Grigora Viteza „Kako živi Antuntun“ dok su nas prvaši razveselili pjesmom i plesom.

Nakon toga uslijedile su sportske igre – štafeta i graničar. Bilo je vrlo uzbudljivo i zabavno, a rezultat je, kad se sve zbroji, bio izjednačen.

Izgubljenu energiju nadoknadili smo u školskoj kuhinji osladivši se sa slatkišima, grickalicama i sokom.

Budući da je dan bio zbilja proljetni druženje smo nastavili na školskom igralištu. Bila je to jedinstvena prilika djeci da se još bolje upoznaju – ipak su to sve učenici jedne jedinstvene škole.

Prijepodne je u druženju i igri zbilja proletjelo tako da smo se morali otputiti natrag u Trviž. Naravno da je pao i dogovor za uzvratni susret – ako ne ove, a onda sigurno iduće školske godine.

Tog 21. ožujka obilježili smo još jedan važan datum – Svjetski dan sindroma Down, genetskog poremećaja uzrokovanog prisutnošću viška jednog kromosoma. Upravo taj datum predstavlja 3 kopije kromosoma 21, koji je jedinstven za osobe s Down sindromom.

Simbol tog dana su šarene čarape jer ih osobe s tim sindromom ne mogu upariti. Iz solidarnosti i želje za inkluzijom takvih osoba u društvo nismo ih taj dan uparili ni mi!