Vremenska prognoza se tih dana pratila pažljivije nego inače. Do samog kraja nismo znali koje će nam iznenađenje prevrtljivo proljetno nebo pripremiti pa su se šestaši pazinske škole i petaši i šestaši područnih škola Motovun i Trviž dobro opremili: kišne kabanice, kišobrani, gumene čizme, gojzerice, nepromočive tenisice. I naravno, rezervna odjeća u ruksaku! Brže-bolje smo se nagurali u 2 autobusa i krenuli u pustolovinu zvanu terenska nastava. A kiša pljušti i pljušti, bolje ne može!

Stigli mi tako suhih tijela i pokislog duha u nacionalni park Risnjak, našu prvu destinaciju. Tu smo trebali obići poučnu stazu Leska i uživo proučiti biljne i životinjske vrste goranske šume. Ali šipak! Kiša nam omela planove! Sva sreća da je domišljata voditeljica smislila alternativu i prikazala nam filmić o životu velike bojažljive mace risa po kojoj je Risnjak dobio ime. Također nam je uz PowerPoint prezentaciju pokazala iznimne ljepote nacionalnog parka Risnjak: različite oblike krškog reljefa, izvor Kupe i bogatstvo različitosti šumske i livadne flore te čak tri zvijeri na tom  relativno malom području (ris, vuk i medvjed).

Trčećim smo korakom pohitali natrag u autobuse jer je kiša bila iznimno uporna. Krenuvši prema Ogulinu, primijetili smo tipičan način gradnje goranskih kuća sa strmim krovovima i sve više turističkih apartmana, a sve manje kuća u kojima se zapravo živi.

Prešavši Gorski kotar, spustili smo se u nešto nižu Ogulinsko-plašćansku udolinu pa se i intenzitet pljuskova smanjio, no kiša je i dalje uporno padala i padala. Shvatili smo da po ovakvom vremenu od obilaska najvećeg grada Gorske Hrvatske neće biti ništa i brzo se, skriveni u koloni kišobrana, uputili prema Frankopanskom kaštelu iz 15.st. Skriven unutar zidina Frankopanskog kaštela, dočekao nas je čaroban svijet iz mašte Ivane Brlić Mažuranić smješten u Ivaninoj Kući bajki. Unutar samog kaštela je i Zavičajni muzej Ogulina u kojem smo proučili materijalne i pisane povijesne izvore iz različitih povijesnih razdoblja te smo saznali nešto o povijesti hrvatskog planinarstva. U Ogulinu se nalazi poznati Đulin ponor, ponor rijeke Dobre, što nismo mogli propustiti. Iako je Pazinska jama puno impresivnija, Đulin ponor nam je bio kulisa za pričanje o Đulinoj nesretnoj ljubavi (tzv. Ogulinski Romeo i Julija) i nekoliko legendi o nastanku planine Klek.

Valjda nam se sam staroslavenski bog Svarog ili okamenjeni div Klek (ili možda vještice na Kleku) smilovao i sramežljivo se počelo pojavljivati sunce. Kišobrani su se samo gasili kako je sunce sušilo zadnje suze neba. Nažalost, bilo je vrijeme za povratak, ali smo zato na putu do autobusa vidjeli svježe okupanog kišom, ležećeg diva kako turi nos i ogromna stopala prema nebu.

Zadovoljni i nimalo mokri, vratili smo se u Pazin u večernjim satima.