Ovogodišnji 31. saziv naziva Glagoljica ognjište riječi, ugostio je pedesetak učenika iz cijele Hrvatske. Učenici Leonard Feher, Ivana Rotar, Ana Ivetić te Maja Perčić predstavljali su našu školu, Osnovnu školu Vladimira Nazora Pazin, u pratnji učiteljice Ena Paris.

Vjerujemo da će ovo iskustvo učenicima ostati u trajnom sjećanju, a da će prijateljstva koja su se stvorila u Roču trajati još dugi niz godina.

U nastavku pročitajte dojmove učenice 6. razreda Matične škole, Ane Ivetić:

Prvi dan svi smo se okupili u dvorištu škole da se upoznamo i rasporedimo po radionicama. Na našoj radionici (literarno-scenskoj) led smo probili igrama upoznavanja i glume. Prva večer je bila vrlo uzbudljiva! Nakon što smo se svi u sobi međusobno upoznali i počeli pričati, atmosfera se digla. Pričali smo do dugo u noć. Jedini problem bio je dignuti se ujutro.

Drugi smo dan imali rad u radionicama. Navečer je, na Vidikovcu, uslijedilo pričanje bajki s Vilom Milom, a potom predstavljanje knjige „Škole ud en bot“ i nastup limene glazbe.

Osim radionica treći dan imali smo predavanje u tiskari uz tiskarski stroj i predavanje ispred crkve o misalima. Navečer su nam učenici iz Buzeta došli odglumiti predstavu „Ljetni problemi moderne obitelji“.

Četvrti dan odmah ujutro krenuli smo šetati prema Aleji glagoljaša. Od ročke škole, gdje smo spavali, pa sve do Huma, prehodali smo cijeli put! Uz svaki kip u Aleji smo zastali pa nam je zatim profesor koji nas je vodio ispričao nešto o njima. Dan je bio poprilično naporan! Četvrtog je dana svatko tko je htio mogao sudjelovati u izvedbi programa. Bilo je tako pjevanja plesanja, a jedna učenica koju sam tamo upoznala i ja svirale smo zajedno klavir. Nakon toga smo imali party, svi smo plesali, pjevali i smijali se.

Sljedeći, i posljednji dan, iako smo bili jako umorni, odmah ujutro krenuli smo s radionicama i predavanjem akademika Josipa Bratulića koji je osmislio Aleju Glagoljaša, a navečer nam je slijedio nastup za koji smo se pripremali u radionicama. Na kraju programa svi smo pjevali himnu MGA. Dok smo pjevali himnu skoro svi su plakali, čak i oni koji su rekli da neće i da jedva čekaju da idu kući.

Kroz tih pet dana naučila sam puno novih stvari i upoznala mnogo svojih vršnjaka koje možda više nikada neću vidjeti. Meni je bilo predivno jer svi su bili dobri, pošteni, dragi… Nitko se nije izdvajao, nije bilo ismijavanja, svi smo se zajedno družili, i cure i dečki. Divno smo se provodili!“.