Španjolska obuhvaća veći dio Pirenejskog poluotoka na jugozapadu Europe s prilično interesantnom pričom o susjednim državama. Većina ljudi bi se sjetila da na Pirenejima graniči s Francuskom na sjeveroistoku i Portugalom na zapadu, ali uz njih tu su još Andora (na Pirenejima) i UK kojem pripada Gibraltar te Maroko preko španjolskih teritorija Ceute i Mellile koji se nalaze na sjevernoj obali Afrike. S 505 992 km² po površini je treća država Europe (ne računajući Rusiju), dok ju njenih 47 milijuna stanovnika svrstava na 5. mjesto u Europi (6. ako računamo i Rusiju).

Uz Francusku je jedina država Europe koja ima izlaz i na Sredozemno more i na Atlantski ocean. Iako ima dugu obalnu liniju obala ja slabo razvedena, a od većih otočnih skupina izdvajaju se Baleari u Sredozemnom moru i Kanarski otoci koji se nalaze uz zapadnu obalu Afrike. Većina Španjolske ima sušnije klime – sredozemnu na obali Sredozemnog mora i stepsku u unutrašnjosti koja se poklapa s visoravni Meseta. Vlažnija područja se nalaze na sjeveru uz Kantabrijsko gorje i Pireneje. Uz same Španjolce u državi žive i tri etničke manjine – Katalonci na istoku, Baski na sjeveru i Galjegosi na sjeverozapadu. Glavni grad Španjolske je Madrid, a ostali veći gradovi su Barcelona (koja je središte najrazvijenije pokrajine Španjolske), Valencia, Sevilla...

Sredozemno more

Položaj na jugozapadnom uglu Europe i odvojenost od ostatka kontinenta prirodnom planinskom barijerom uvjetovali su povijesni razvoj Španjolske i njenu usmjerenost na more. Zametak današnje Španjolske bilo je Vizigotsko kraljevstvo nastalo na ruševinama Rimskog Carstva u vrijeme Velike seobe naroda. No ključno razdoblje u stvaranju španjolskog identiteta bilo arapsko osvajanje Pirenejskog poluotoka koje je započelo 711. kod Gibraltara (koji tada po arapskom vojskovođi Tariqu dobiva svije današnje ime – Gebr al Tariq = Tarikova stijena) i višestoljetna rekonkvista koju su vodili vladari malih kraljevstava koja su opstala u nepristupačnim planinskim predjelima Kantabrijskog gorja, a koja je završena osvajanjem Granade 1492. Te iste godine Kristofor Kolumbo u službi španjolskih kraljeva otkriva Ameriku čime započinje razdoblje vrhunaca Španjolske koje je trajalo otprilike jedno stoljeće tokom kojeg je Španjolska bila najveća kolonijalna sila svijeta te najmoćnija europska država.

retjerano iseljavanje stanovništva iz Španjolske u Novi svijet i pojava konkurencije u trgovini s Amerikama doveli su do postupnog slabljenja države. Tokom jednog kraćeg razdoblja, u 30-im godinama 20. st. Španjolska je bila republika. To je razdoblje završeno krvavim građanskim ratom nakon kojeg je uspostavljena profašistička diktatura generala Francisca Franca koja je potrajala do 1974. kada je nakon Francove smrti obnovljena demokracija. Španjolski građanski rat je jedan od ključnih trenutaka španjolske povijesti u kojem je došlo do dubokih podjela u društvu koje su vidljive još i danas,  a zastava španjolske republike (crveno-žuta-ljubičasta) je i dalje čest simbol otpora središnjoj vlasti pogotovo u pokrajinama poput Katalonije koja teži samostalnosti (a koja je ujedno bila i izvorište republikanske ideje u Španjolskoj).

Museu de les Ciències

Španjolska je jedna od najbogatijih država svijeta – prema ukupnom BDP-u je 13. u svijetu. Vrlo velik dio zarade ostvaruje se od turizma, a Španjolska je prema zaradi od te djelatnosti prva u svijetu. Turizam se većinom odvija na sredozemnoj obali koja je podijeljena na coste (rivijere), ali to ostavlja i negativan trag u vidu betonizacije obale i nesnosnih gužvi u ljetnim mjesecima. Iako je kupališni turizam najveći magnet za turiste Španjolska je poznata i po svojim umjetnicima - svi su čuli za Picassa i Dalija, ali mnogi turisti dolaze u Barcelonu da bi se divili arhitekturi Antonia Gaudija (npr. katedrala Svete obitelji u Barceloni), a u Bilbau se nalazi i Gugenheimov muzej moderne umjetnosti

Iako je u španjolskom gospodarstvu prisutna industrija visoke tehnologije, a razvijen je i financijski sektor - Španjolska je daleko poznatija kao najveći izvoznik maslinovog ulja na svijetu (oko 40 % svjetske proizvodnje otpada na Španjolsku) te jedan od vodećih izvoznika agruma u Europi (pokriva oko 60 % europskog tržišta). Jedan od prepoznatljivijih simbola španjolske je bik koji je duboko ukorijenjen u tradiciji preko coride (koja polako nestaje okrutnog postupanja sa životinjama) i utrke s bikovima u Pamploni, a osim tih običaja Španjolska je poznata po flamencu i gitari koju mnogi smatraju nacionalnim instrumentom. Španjolski nacionalni sport je… nogomet (tko bi rekao?). Od tradicionalnih jela ističe se paella i suhomesnati proizvodi, a od pića sangria.

Valencia

​​​​ 

Interesantne činjenice

• prije nekoliko godina je jedan izdavač udžbenika iz Geografije u Hrvatskoj greškom u udžbenik stavio republikansku zastavu kao španjolsku zastavu.
• Madrid je zaista središte Španjolske nalazi se točno u geometrijskom središtu države
• u španjolskom pravopisu upitnik ide i na početku pitanja, ali je okrenut naopačke - sigurno se pitate: ¿Que? Tek da znate isto vrijedi i za uskličnike.
• Siesta je razdoblje za fjaku i ubijanje oka od 14 do 16/17 sati mnoge trgovine i kafići tada ne rade.
• vrijeme u koje je dogovoren sastanak je u Španjolskoj više smjernica nego pravilo, a točnost je rastezljiv pojam
• obroci se u Španjolsko jedu nešto kasnije (npr. večera je rijetko prije 21 sat)
• gotovo svi imaju dva prezimena od kojih je prvo očevo, a drugo majčino, a žene ne mijenjaju prezime prilikom udaje
• iako se Španjolce precipira kao tradicionalne katolike više od 37% stanovništva se izjašnjava kao nereligiozne osobe
• katedrala Sagrada Familia u Barceloni se gradi 136 godina - i nema građevinsku dozvolu